10.1. Svjetski dan smijeha!

image_pdfimage_print

Smješko i Tužni putuju kroz Život.

Sretnu tako lava koji je malo drijemao u hladovini stoljetnog stabla. Tužni je sada bio uplašen pa je postao još tužniji. Smješko ga upozori „Ne diraj lava dok spava!“ i nastavi se smiješiti lijepom prizoru koji se rijetko viđa. Na svome životnome putu često su sretali stroge, ozbiljne i zabrinute osobe. Tužni je privlačio njihovu pozornost. Smješka su izbjegavali – ipak su oni ozbiljne osobe i rade važne poslove. Nemaju se vremena družiti sa Smješkom. Djeca su zato više voljela Smješka, nego Tužnog. Smješko je volio prirodu. Volio je i kišu, i sunce, i zimu, i proljeće… Volio je voće i povrće, i glazbu, i ples. Tužni je volio samoću, mrkli mrak, sumorne i sive oblake. Malo je jeo. Smetali su ga svi zvukovi, a naročito vesela glazba. Jednoga dana, na sunčanom morskom otoku Smješko upozna veselu gospođicu Smješkić. Ljeto su proveli smijući se od radosti i zaljubljenosti. Morski valovi pjenili se od te radosti i proširili vijest o njihovoj ljubavi sve do kopna. Tužni je bio ljut i tužan – „eto sad sam tako sam, nitko mi više nije prijatelj i što ako opet naiđem na lava koji spava…“ Smješko, gospođa Smješkić i mali Smješkići nastave putovanje. Tužni se mrzovoljno vukao za njima. Bilo mu je dosadno, ljutilo ga toliko smijeha. „Zar im je baš svaki dan nešto smiješno?“ – pitao se zabrinuto. Odlučio je nešto poduzeti. Pisao je strogim i važnim osobama:

Neka samo jedan dan u godini bude Dan smijeha! Može 10. siječnja. Ostalih 364 dana svi moraju biti ozbiljni i po mogućnosti tihi i tužni kao ja.

Ozbiljno vas pozdravlja vaš Tužni!

Stroge i važne osobe pročitaju pismo i odluče pomoći Tužnom, ali i sebi.

10.1. bit će Svjetski dan smijeha!

Tužni je toga dana postao Smješko. Osjećao se dobro. Zaboravio je da je on zapravo Tužni. Povratka u tugu nije bilo – jer smijeh je lijek. Naročito za tugu. Jedino je žalio što to nije prije shvatio kao njegov prijatelj Smješko.

Povodom Dana smijeha pripovijest mi sinoć ispričao jedan J.

Marija Grladinović, prof.

 

Učenicima 3. a smiješno je:

 

  • Kada moja mama igra tenis i kada se spotakne… (David Stipčević)
  • Meni je smiješno kada se moj mlađi brat popiški u gaće, kada mi prijateljica priča viceve i kad kažem suprotnu riječ… (Dora Bosnić)
  • Meni je smiješno kada moja baka nešto zaboravi, kad netko priča vic i kad se moja sestra smije. (Andrija)
  • Meni je smiješno kad gledam veselu kazališnu predstavu i kad gledam smiješne crteže. (Mia Štefanac)
  • Meni je smiješno kad padnem s rola i preplašim tatu i kad moj djed hrče. (Mia Štoos)
  • Meni je smiješno kad se moj tata pravi pametniji od mame, kada moja baka vježba i kad me tata drži naopačke. (Tara Modrić)
  • Meni je smiješno kad mi roditelji ozbiljnim glasom govore o Djedu Božićnjaku i Uskršnjem Zecu. I kad moja sestra Ana priča u snu. (Marija Čurla)
  • Meni je smiješno kad moj djed gleda u mobitel, a ne zna ga uključiti. I kad netko priča vic. (Ema Stančić)

Comments are closed