Nestrpljivo sam čekala da krenem u peti razred i da više nisam mala. Bilo me je strah profesora i svakakvih čuda koja ću naučiti.
Veselila sam se što sam mogla birati s kim ću sjediti. Došao je i taj dan kad sam krenula u peti razred. Bila sam tužna što me učiteljica Petra više ne podučava. Upoznala sam nove profesore i „jezive“ učionice. Mislila sam da neću stizati na satove jer je teško popamtiti gdje što imamo. Uspjela sam se snaći. U početku je sve bilo ˇ“Mačiji kašalj“. Počelo mi se vrtjeti od toliko učenja. Kad bih došla doma, onesvijestila bih se od jako puno zadaće. Kad sam saznala da dobivamo još tri nova predmeta, htjela sam nazad u prvi razred. Bila sam tužna što profesor iz geografije nije dobio posao. Iz povijesti učimo neobična imena NABUKODONOZOR DRUGI VELIKI i ASURBANIPAL , ne mogu to ni izgovoriti. Tko su ti ljudi? Kakva su to imena? A onda malo o bitovima i algoritmima. Zar stvarno trebam znati koliko kombinacija možemo zapisati pomoću šest bita? Razmjestili su nas!!!! Razrednica je napravila raspored sjedenja tako da cure sjede s dečkima. Zaštoooooo? Zato što je dečkima najdraži predmet „onomatopeja“. Profesorice dajte im pet iz krasnoslovlja! Kad sam čula priloge, prijedloge, usklike, veznike i čestice, poludjela sam. Prilozi me podsjećaju na nekakav prilog uz glavno jelo. Iz matematike komutativnost me podsjeća kao da brojevi međusobno komuniciraju.
Ah, taj peti razred, koliko zabave i mučenja. Jedva čekam zimske praznike, Božić i druge blagdane. P.S. Razrednica je supeeeeeer!!!!
Nika Šafran 5.c