Bijeli klaun – Damir Miloš

Bijeli klaun – Damir Miloš

 

1.kronološki slijed događaja

Dječak susreće slijepog starca i čudi se jer on može brati gljive iako ne vidi. Starac mu potom kaže da ne mora vidjeti boje da bi ih osjetio.

Dječak sretno odlazi kući i u snove mu dođe zmaj koji mu prijetida će ga istući i oteti mu princezu. Dječak ga zamoli da ga pusti da spava.

Dječak odlazi u šumu gdje ga starac uči kako pitati dobra pitanja.

Princezu je napao jedan od tigrova i ona je završila u bolnici. Dječak se dvoumi – treba li otići k njoj u bolnicu ili starcu u šumu. Odlučio je otići starcu.

Dječak je izmislio pitanje za starca – Je li teško bliže od veliko?

Dječak odlazi svojoj djevojčici i na njezinom toplom licu osjeti crvenu boju. Djevojčica mu ondje kaže da ga voli.

Starac mu ispriča kako je prije nekoliko godina razgovarao s gluhim dječakom. Razgovarali su kuckanjem o drvo i s vremenom je dječak naučio slušati i govoriti. Najčudesnije je da su najčešće pričali o zvukovima.

Dječakovi roditelji su se posvađali s drugim klaunovima i sada on mora nastupati s njima.

Princeza se vratila u školu i pomogao joj je nositi gips na putu doma. Tada joj je priznao da ne razlikuje boje.

Dječak je učio vježbe za predstavu. Na predstavi se rasplakao i publika mu se smijala. Nije razumio zašto.

Starca je upitao zašto se publika smijala, mama i tata plakali, a djevojčica misli da je najljepši klaun na svijetu. On mu odgovori da svatko vidi ono što želi vidjeti.

Dječak upita starca koja je njegova boja. On mu kaže da je bijela. Starac se oprostio s Bijelim klaunom i rekao mu da će se ponovno susreti kad sazna zašto je pravi klaun tužan klaun.

Cirkus se preselio u drugi grad.

Na predstavi Bijeli klaun nije htio nasmijati publiku te je pomogao roditeljima da ustanu kad su pali. Šef cirkusa se razljutio i zabranio Bijelom klaunu da nastupa. Nije mu trebao tužni klaun.

Bijeli klaun je na lice stavio bijelu boju. Otišao je posjetiti starca i obećao roditeljima da će ih posjećivati barem jednom godišnje. Hodao je do grada u kojem je upoznao starca i otišao u šumu. Čekao je tri dana, ali starac se nije pojavio. Znao je da je mrtav.

Od tog dana hoda svijetom i promatra ljude. Hodat će svijetom sve dok svi ljudi ne budu sretni.

 

2.stilska izražajna sredstva

kontrast – Bijeli klaun se razlikovao od drugih klaunova. Drugima je cilj bio da budu smiješni iako su u duši bili tužni. Dječak je htio biti ozbiljno shvaćen. Kontrast je također u naslovu. Klaunovi su puni boja, a ne bijeli.

metafora – čovjek koji je zarobio zmaja i ugasio mu vatru. Zmaj je uspio pobjeći i Bijeli klaun ga je pitao zašto mu nije oteo princezu. Zmaj mu odgovara:

„TI ljudi, taj spavač, oni nemaju svoje princeze. Oni nikoga ne vole. Taj spavač mrzi sve ljude. I princeze. Eto, zato mu nisam mogao ništa.“

Ovaj spavač je metafora za ljude koji misle samo na sebe. Ne mogu voljeti. Zli su i sebični. Ako ne mogu voljeti nikog drugog – ne mogu voljeti niti sebe. Zato mislim da su prije svega takvi ljudi nesretni i jadni.

Aforizam/mudra izreka – ova knjiga je knjiga koju sam pročitala za dva sata i potom o njoj razmišljala ostatak dana. Puna je pametnih i mudrih izreka – najčešće ih je rekao starac. Svaka je boja dorečena i objašnjena. Najviše me dojmilo dječakovo objašnjenje pitanja: Je li teško bliže od veliko?

„Ako je nešto daleko, može biti teško i lagano, maleno i veliko, ali ako je teško, onda je sigurno vrlo blizu jer kako bismo znali da je teško, ako nije blizu. Teško mora biti egdje pri ruci! A veliko i ne mora biti teško. Na primjer balon.“

Tonka Doko, 7.E