Dan jabuka

image_pdfimage_print

20.10. – SVJETSKI DAN JABUKA

 Jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van!

O jabukama i voćnjacima su pisali mnogi učenici. Pisala je i Ana Franjičević, tada učenica 5.c razreda naše škole. Bilo je to prije desetak godina. Ana je sada studentica geologije na PMF-u. Sačuvala sam njezin sastavak jer je 2005. godine bio na Županijskom literarnom natjecanju jedan od najboljih uradaka. Meni je i sada najbolji. I zato ga želim na Dan jabuka podijeliti sa vama. Dijelite jabuke, dijelite dobre priče i život će biti ljepši!

Marija Grladinović

 

Voćnjaci moga djeda

 

Govorili smo o planetu Zemlji. Gledali smo slike mora, planina, slapova, šuma, rijeka, obala… Bilo je priče o opisima parkova, vrtova, ulica, livada, dvorišta…
Kako odabrati i opisati nama najljepši „komadić“ planeta Zemlje?!

Moj djed ima dva voćnjaka. U jednome su samo jabuke i mogao bi se zvati Jabukovc. U drugome su kruške i šljive. U jesen je trava u voćnjacima puna smeđeg lišća, rumenih jabuka, zlatnih krušaka i plavih šljiva.
Moj brat i ja često kupimo otpale jabuke. One male i ucrvane dajemo kravama i svinjama. Velike, rumene i lijepe, mi jedemo. Ne volim ranu jesen u voćnjaku.
Kruške su tvrde i opore, a šljive kisele.
Najljepše je: popeti se na krušku, gledati voćnjak, nebo, livade pa jesti kruške i dozivati brata! Volim sjediti pod šljivom, rezati jabuke i šljive i davati ih djedovim ovcama.
One zadovoljno bleje. Mama nas čuje pa se ljuti. Jabuke su tvrde i to škodi ovčijim zubima.
Kasna jesen u voćnjaku je mirisna od zrelih jabuka i krušaka.
Šljive mi mirišu na pekmez koji baka sprema za zimu.

Voćnjaci moga djeda su meni najljepši „komadić“ planeta Zemlje.

Ana Franjičević


Max Maruszki, 7.b

Max Maruszki, 7.b

Comments are closed