Karla o pozitivnim osobinama

image_pdfimage_print

Pozitivna osobina je kada sve radiš s veseljem!

Danas smo na satu razrednika razgovarali o pozitivnim osobinama, vrlinama, samopouzdanju i kako sve to razvijati. Bilo je riječi i o negativnim osobinama. U školi sam marljiva, aktivna i pristojna. Trudim se dobro napisati sve zadaće. Imam samo jednu poteškoću. Stručno se to kaže; Karla ima disleksiju-disgrafiju! „Otkrili“ smo to u prvom razredu. Abecedu sam slagala puževim koracima. Pisanje riječi i čitanje postajali su nemoguća misija! Obavili smo pregled u SUVAG-u u Zagrebu. Pregled je trajao dugo i tada sam se prvi puta bojala. I tako sam dobila „dijagnozu“. Morala sam puno vježbati.

Oduvijek sam voljela sve životinje. Konje najviše! Mislim da je to moja pozitivna osobina. Mama me odvela na hipodrom u konjički klub. Konji su mi izgledali veliki kao kuće. I trebala sam se popeti na jednu od njih. Malo sam se bojala (manje nego u SUVAG-u). Svi su me hrabrili. Dogovorili smo prvi trening. Dobila sam najvećeg, najljepšeg i najpametnijeg konja. Zove se Caballero – izgovara se Kabaljero što znači prijatelj. Redovito sam vježbala: hod, kas, galop… U galopu su obavezni preskoci preko raznih prepona. U trenutku preskoka i konj i ja moramo biti hrabri i sigurni. Prije turnira Cabaljero i ja puno pričamo i dogovorimo svaki detalj. Ponekad nije baš sve uspješno, ali se zato više veselimo uspješnom galopu! Volim kada me konj gleda svojim velikim pametnim očima i sluša što mu govorim. Ove sam godine položila dresuru. Sada Cabaljero i ja možemo nastupati na velikim i važnim turnirima.

Mislim da je moj školski napredak povezan sa mojom „uspješnom karijerom“ u konjičkom sportu. Poteškoće u čitanju i pisanju gotovo su nestale. Jedino u matematici, na težim zadacima napredujem puževim koracima. Puno mi pomaže sestra! Ona je u tome brza kao zec. Sve što temeljito i dobro naučim nikada ne zaboravim. To je još jedna dobra osobina. Ako površno (i netočno) napišem zadaću moja se bilježnica crveni od srama, kvačica i upitnika.

Od petog je razreda moja druga velika ljubav, Dramska grupa! Kada dobijem tekst za ulogu – vježbam ga dan i noć. Volim kada se razrednica iznenadi kako sam prva sve rečenice brzo i dobro naučila.

Prošle sam godine na Županijskom LIDRAN-u glumila gospođu Vučicu koja je željela maziti i paziti sedam kozlića. Nisam ih željela pojesti kao u priči. Uloga baš za mene, ljubiteljicu životinja!

Što se tiče onih drugih osobina (negativnih!) nema ih baš puno:

  • -ne volim pospremati svoju sobu
  • -ponekad zaboravim nahraniti zeca Ronija (on je moj kućni ljubimac!)
  • -također zaboravim nahraniti ribice u akvariju (ali one su sestrine!)

Možda ima još poneka, ali to nije tako strašno. Idem tek u šesti razred i stignem „razvijati“ svoje pozitivne osobine. S veseljem!

Comments are closed